Ivan Pavao II i Hrvati

Naklonost Ivana Pavla II. prema hrvatskom narodu počela je i prije početka njegovog pontifikata. Tijekom Drugog vatikanskog koncila upoznao je kardinala Franju Šepera, splitsko makarskog nadbiskupa Franu Franića i zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka. Sa Šeperom se posebno sprijateljio te su se njih dvojica često viđala u poljskom kolegiju u Rimu. Osobno je poznavao i kardinala Franju Kuharića koji ga je jednom prilikom i posjetio u Krakovu. Bio je dobro upoznat s poviješću hrvatskog naroda i trenutnom situacijom u Hrvatskoj. Dva naroda, poljski i hrvatski, živjeli su pod komunističkom vlašću i gajili veliku ljubav prema Crkvi, što je nadbiskupa Wojtylu posebno zbližilo s hrvatskim biskupima.

Ivan Pavao II. bio je prvi Papa koji je služio misu na hrvatskom jeziku, kada je 30. travnja 1979. godine u sklopu Branimirove godine primio prvo veliko hrvatsko hodočašće. Tijekom svoga pontifikata često se susretao s Hrvatima kojima je davao pravo na samostalnost i državotvornost. Pogotovo se zauzima za Hrvatsku i BiH tijekom rata, kada su ostali uglavnom šutjeli. Stoga je Sveta Stolica napravila izuzetak u povijesti vatikanske diplomacije i priznala Hrvatsku prije nego što je to učinila Međunarodna zajednica.

 

Toga 10. rujna 1994. godine nešto poslije 17 sati u zrakoplovnu luku ‘Pleso’ sletio je zrakoplov ‘Alitalie’ s papom Ivanom Pavlom II. Bilo je to njegovo 62. apostolsko putovanje izvan Italije, ostvareno u ratno vrijeme kada mnogi europski i svjetski političari nisu imali hrabrosti ili nisu željeli doći u Hrvatsku. Papin dolazak bio je vezan uz veliku nadbiskupijsku proslavu 900. obljetnice njezine uspostave i održan je pod geslom ‘Papa je s vama“. Predstavio se kao ‘goloruki hodočasnik evanđelja’ posebno pozdravivši bolesnike, patnike, prognanike i izbjeglice. Pozvao je na molitvu za mir i promicanje kulture mira. Kako je rekao, ta kultura ne odbacuje zdravi patriotizam, ali ga drži daleko od nacionalističkih pretjerivanja i isključivosti. Dan kasnije, slaveći misu na zagrebačkom hipodromu pred milijun vjernika, pozvao je zagrebačku Crkvu, kao i cijelu Crkvu u Hrvatskoj, da postane promicateljica međusobnog oproštenja i pomirenja.

“Tražiti oprost i sam oprostiti, tako bi mogla biti sažeta zadaća koja je pred svima, ukoliko se žele postaviti čvrste pretpostavke za postizanje istinskog i trajnog mira“, naglasio je.

 

Istoga dana, napuštajući Hrvatsku, kazao je: „Vi, žrtve rata, ranjenici, siročad, udovice, prognanici i izbjeglice, ostanite vjerni Kristu patniku… I vi, Hrvati koji danas živite, možete računati na snagu koja dolazi od vjere. U ovom trenutku, kad se ponovno vraćam u Vatikan, sa sobom kao uspomenu nosim vaša lica, vaše oči u kojima sam čitao žarku želju da se sadašnjica popravi i da budućnost procvjeta. Svima, posebno mladeži, još jednom dovikujem: budite hrabri!“

Nakon što je zrakoplov poletio suradnicima se povjerio da se osjećao kao kod kuće i da je to bio dan za pamćenje.

Drugo hodočašće Ivana Pavla II. pod geslom ‘Bit ćete mi svjedoci’, održano je od 2. do 4. listopada 1998. godine. Bilo je to 84. Papino putovanje izvan Italije, tijekom kojeg je Crkvi u Hrvata darovao novoga blaženika, kardinala Alojzija Stepinca.„Svaki građanin, a navlastito vjernik, ima točno određenu odgovornost za svoju domovinu. Vaša zemlja od vas očekuje značajan doprinos na raznim područjima društvenoga života, gospodarstva, politike, kulture. Njezina će budućnost biti bolja u onoj mjeri u kojoj se svatko od vas bude znao zauzeti za poboljšanje samoga sebe“

poručio je Papa po dolasku u Zagreb.

U propovijedi na misi u Mariji Bistrici, 3. studenog, nakon što je kardinala Stepinca proglasio blaženim, nazvao ga je svojevrsnim kompasom hrvatskom narodu zbog njegove vjere u Boga, poštivanja čovjeka, ljubavi prema svima sve do praštanja te zbog jedinstva s Crkvom kojoj je na čelu Petrov nasljednik. „Dobro je znao da se ne može popuštati kad je u pitanju istina, jer istina nije roba kojom se može trgovati. Zbog toga mu je bilo draže prihvatiti patnju, negoli izdati svoju savjest i iznevjeriti obećanje dano Kristu i Crkvi“

kazao je Ivan Pavao II.

Na tom je hodočašću povezao hrvatski sjever i jug. Split je dočekao Svetoga Oca na Žnjanu, uz dobrodošlicu crkvenih zvona i brodskih sirena. Na najvećem skupu u povijesti toga kraja pola milijuna ljudi dočekalo je Petrova nasljednika. Uz splitsku obalu usidrilo se oko 400 brodica. Misu je pjevanjem pratio zbor od 2100 pjevača. Unatoč vremenskim prognozama koje su najavljivale kišu i vjetar, cijeli je dan bilo sunčano i mirno. Nakon mise Papa je pohodio Gospino prasvetište u Solinu u kojem se susreo s mladima. Scena s toga susreta nikada neće biti zaboravljena; Papa je s okupljenima pjevao ‘Zdravo, Djevo’. Kao da mu je bilo teško odvojiti se od Gospinog otoka. Nešto poslije 20 sati zrakoplov ‘Croatia airlinesa’ poletio je prema Vatikanu.

Treći Papin posjet Hrvatskoj zbio se od 5. do 9. lipnja 2003. Značaj toga pohoda pokazuje i činjenica da je to bilo jubilarno, stoto putovanje Ivana Pavla II. izvan Italije. Premda vidno onemoćao, u pet dana posjetio je Đakovo, Osijek, Dubrovnik, Rijeku i Zadar. Posebno dirljiv bio je njegov govor prije blagoslova na zadarskom forumu. „Hvala tebi, ljubljeni puče hrvatski, koji si me dočekivao raširene ruke i srca otvorena po ulicama Dalmacije, Slavonije, Kvarnera. Sjećam se tvojih patnji uzrokovanih ratom, što su još uvijek vidljive na tvojem licu i što se održavaju na tvome životu i blizu sam svima koji podnose tragične posljedice rata. Poznata mi je međutim tvoja snaga, tvoja hrabrost i tvoje ufanje i siguran sam da će ti ustrajno zalaganje omogućiti da i ti jednom ugledaš bolje dane. Hvala i tebi mladeži Hrvatske! Mladeži hrvatska, neka te Bog blagoslovi, zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio!“